Početna strana > Hronika > Glas Rusije: Bliski Istok i domino efekat
Hronika

Glas Rusije: Bliski Istok i domino efekat

PDF Štampa El. pošta
ponedeljak, 07. februar 2011.

Protestne akcije sa zahtevima svrgavanja autoritarnih režima u Tunisu i Egiptu provocirale su domino efekat u regionu. Povećava se broj arapskih zemalja obuhvaćenih mitinzima solidarnosti s učesnicima protestnih akcija u Egiptu. Vlasti Jordana, Jemena, Sirije i Alžira obećavaju reforme, samo da ne bi vatra, koja je nastala u Tunisu i obuhvatila Egipat, prešla i u njihove zemlje.

U Bahreinu je opozicija samo u drugom pokušaju uspela da održi u Manami akciju za podršku slobodoljubivim Egipćanima. U prestonici Maroka Rabatu su demonstranti bili raspoloženi  radikalnije. Oni su vikali: Svi smo Egipćani! Hiljade Egipćana je spremno da umre da bi se ukinula diktatura. U Libanu marševi za podršku ustanka Egipćana takođe se održavaju  uz aktivnu podršku islamista. Aktivisti Hizb at-Tahrir – Stranke islamskog oslobođenja pozivaju da se podigne zastava islama i svrgnu tirani. Ništa manje radikalna organizacija Al-DŽamaa al-Islamija poručuje: Mubarak, idi u Tel-Aviv gde te čekaju!

Komentar  ruskog orijentaliste Vladimira Ahmedova:

To je proces koji tek počinje i u Egiptu, i u drugim zemljama tog regiona.  U svakoj zemlji on ima svoj specifični karakter. Međutim, arapski narodi su se probudili, odvija se uzdizanje arapske nacije na pozadini socijalnih revolucija i društvenih potresa. To su jasno demonstrirali događaji u Tunisu, kao i događaji u Egiptu.  Ono što se tamo dešava obuhvatiće i druge zemlje tog regiona.

Lideri niza arapskih zemalja su primorani da izađu u susret zahtevima političke opozicije. Predsednik Sirije Bašar Asad, naprimer, obećava sprovođenje reformi na svim nivoima. Međutim, u petak, na dan gneva su demonstranti zatražili  od njega da  svrši s korupcijom, obezbedi slobodu štampe, kao i ukine vanredno stanje, koje je bilo uvedeno 1963. godine zajedno s dolaskom na vlast vladajuće tokom čitavog tog vremena Stranke arapskog socijalističkog preporoda.

Kao i u Tunisu i Kairu, opozicija u Jemenu traži svrgavanje korumpiranog i tiranskog režima.  Bojeći se eskalacije nasilja, predsednik Ali Abdala Saleh je obećao da neće istaći svoju kandidaturu na izborima 2013. godine. U Egiptu ulica nije prihvatila takvo obećanje. Tamo se masovne akcije sa pozivima na ostavku vlade i predsednika održavaju ne samo u Kairu, već i u Aleksandriji, Suecu, Port-Saidu. U međuvremenu, smena premijera  Jordana ne  zadovoljava opoziciju. Ona traži raspuštanje parlamenta, sveopšte izbore  i formiranje vlade nacionalnog spasa. Islamisti  direktno ne istupaju protiv Hašimitske dinastije. Istovremeno njihovi pozivi za  uvođenje građanskih sloboda i podređenost vlade parlamentu nisu nešto drugo, već potkopavanje nepokolebljivih osnova kraljevske vlasti.

U Alžiru su vlasti, izgleda, popustile pod pritiskom opozicije, iza koje takođe stoje islamisti. Predsednik zemlje Abdelaziz Buteflika je spreman da ukine vanredno stanje, uvedeno pre 19 godina, pruži svim političkim strankama pristup radio i TV-kanalima, kao i pravo na demonstracije i protestne mitinge. Pitanje je da li su ta obećanja dovoljna da ne bi tokovi sa Nila poplavili i tu zemlju?

Regulisanje situacije u Egiptu je moguće samo putem dijaloga, - izjavio je šef MIP RF Sergej Lavrov na marginama međunarodne konferencije za bezbednost u Minhenu. Lavrov je istakao da Moskva nikada nije pozdravljala strahote koje se dešavaju u Egiptu, i dodao:

„Situacija je, svakako, zabrinjavajuća. Ona nije ograničena predelima Egipta ili Tunisa. Sve su situacije različite, ali imaju  nešto zajedničko, što moramo da shvatimo i prihvatimo, a  to je neophodnost uspostavljanja demokratskih procesa. Treba biti maksimalno pažljiv prema socijalno-ekonomskim potrebama stanovništva. U tome je sigurno ključ za rešenje mnogih problema i sprečavanje mnogih nereda. Svetska zajednica, spoljni igrači moraju da uvažavaju suverena prava bliskoistočnog regiona da vlada sopstvenom sudbinom. Oni ne smeju da se mešaju u unutrašnje poslove, čineći ih prostorom za neke svoje geopolitičke igre.“

Prema mišlenju predsednika komiteta Državne dume za međunarodne poslove Konstantina Kosačova, veoma je važna stabilizacija situacije u Egiptu da bi pre jesenjih predsedničkih izbora bila  potpuno jasna politička  platforma svake snage koja pretenduje na vlast. Pri tome on smatra da odlazak pod hitno Hosnija Mubaraka pod pritiskom ulice neće svršiti s konfrontacijom, već će je samo  produbiti.

(Glas Rusije)